«Ja sam Put i Istina i Život!»

Tumaram bez cilja, misao tupa.
Ulažem napor posljednjih snaga i kriknu duša moja:
- Gospode, gdje se nalazim? U pustinji?
- U pustinji!
- Reci mi, molim Te, kako da ovako umoran, pronađem put k Tvome Putu?
- Hodeći!
- Zar i padajući?
- Da, i padajući i posrćući i puzeći…
- A izranjenost mojih nogu?
- Važno je ići i važno je ne vraćati se natrag. Idi, hodi, jednom ćeš dostići i stići.
- Ali kako da saznam, je li ovo put koji vodi k Dobru?
- Hodeći, nikako drugačije. Hodeći ćeš otkrivati staze koje su ti već znane, hodeći ćeš naići na Blizinu koju slutiš, hodeći me možeš naći. Jer i ja sam u hodu. Ja, koji te tražim i koji bdijem nad tvojim korakom.
- A šta sa mojim umorom? Ja bih zastala (ponekad i stala), da se odmorim i čekam.
- Čekajući se ne ide, stojeći se ne osvaja prostor, ne prevaljuje Put. Umor može varati. Pokušaj ići, hod neka te odmara, opusti se. Nauči se odmarati u hodu…
- A noć, divlje zvijeri, utvare?…
- Ne boj se! Vjeruj! Budi hrabra! Ta svaki je tvoj korak dar, svaki napor milost. Na tebi je da prihvatiš ili ne prihvatiš; i da kreneš, da se odlučiš. To je tvoje, to sam ostavio tebi: slobodu da biraš, da izabereš stajanje ili hod…
- Biram hod!!! Biram umor, biram krst i samoću. I pustinju i tmine i strah biram. Biram sve što vodi k Tebi:
makar izgledalo da nikakva smisla nema
makar izgledalo da put ovaj i ne vodi k Dobru
makar mrklina bila tamna kao grijeh
makar sve izgledalo prividno…
Biram hod!!!
Jer Ti si u Hodu - k meni,
A ja u hodu – k Tebi !!!

Trackback URL: http://www.blog.rs/trackback.php?id=66347