serafima | 15 ÐÐ, 2010, 20:02 |
Internet riznica :))))
| (651 Reads)

Kad ptica prestane voleti drugu pticu, ona joj ne kaze; "Odleti sada hiljadu milja daleko da ne bi gledala ravnodusnost kako se gomila u mojim zenicama!"
Jer ptica nije troma kao covek; daljina je za nju leprsanje slatke svetlosti koja raspiruje ljubav.
Ne kaze joj; "Sad se sakrij hiljadu stopa duboko ispod zemlje,da ne cujes kako pevam u predvecerje neznu uspavanku drugoj dragani koja lezi sa kljunom u mome krilu...!"
Jer ptica nije povrsna kao covjek; ona zna da se otkucaji srca pod zemljom propinju jos snaznije, i umesto umirujucih zvukova uspavanke cela bi suma morala slusati tutnjavu podzemlja koju je izbacio bol.
Zato ptica kad prestane voleti drugu pticu,ona ostane pokraj nje da tu umre u samoci.
A covek kad prestane voleti drugog covjeka, od stida i pomutnje ne zna sta bi,i bezeci sve dalje od njega, ugnezdi u svom srcu njegovu tugu
__________________
Trackback URL: http://www.blog.rs/trackback.php?id=104937